Stari srpski svadbeni običaji

Svadbarskih običaja u Srbiji ima mnogo, a danas su, zahvaljujući sve većem uticaju koji dolazi sa zapada, neki od njih potpuno zaboravljeni. Najveći broj svadbi u današnje vreme organizuje se sa sto manje običaja, poštujući neke nove, moderne trendove, ali ipak ima i onih, najviše na seoskom području, koji drže do tradicije i kulture našeg naroda. Srpske svadbe su skup religijskih, mitoloških i magijskih radnji, protkanih folklornim sadržajima.

U nekim ranijim vremenima, pre dolaska savremene tehnologije, mladići i devojke, budući mladenci, najčešće su se upoznavali na seoskim igrankama, poselima, prelima, mobama, svadbama i vašarima. Tu su ih majke budućih mladoženja birale, a ako su imali sreće, to su bile devojke iz dobrostojećih porodica sa dobrim mirazom. Danas, na sreću mnogih mladih parova, to više nije slučaj. U savremenom dobu momak i devojka imaju slobodu da sami izaberu svog partnera.

OBIČAJI PRE SVADBE

Običaj sklapanja budućeg braka počinje prosidbom i nastavlja se veridbom što danas ne mora da se praktikuje. Veridba je svačani čin prilikom koga se nose darovi u dom devojke, ali i sklapa dogovor oko običaja i datuma trodnevne svadbe. Nakon toga sledi pozivanje svatova buklijom, čutura napunjena rakijom ili vinom, okićena peškirom i cvećem. Buklijaš, ili kako se u nekim krajevima zove, ćata, imao je zadatak da poseti sve goste odlazeći u njihove domove i pozove ih na svadbu. Budući gosti bi tom prilikom pili iz buklije i kitili bukliju darovima.

Prema nekom narodnom verovanju, kada mladenci odluče da se venčaju, obavezno moraju da kupe cipele svom provodadžiji da bi im ljubav bila duga i srećna.

DAN SVADBE

foto: preuzeto sa narodni.net

U srpskim pravoslavnim porodicama postoji mnogo običaja vezanih za sam dan svadbe, zavisno od područja neki su isti, dok se drugi pak malo razlikuju.

Kako tradicija kaže, na svadbu je potrebno doći u dogovoreno vreme gde goste pred mladoženjinom kućom dočekuju mlađe devojke ili devojčice spremne da okite svatove. Gosti tim povodom treba da ostave nešto novca devojkama za kićenje. Potom, devojke kite i automobile, nekada su to bili fijakeri. Okupljenje gostiju je u kući. Neki od glavnih zvanica, poput devera, starog svata, barjaktara, kuma, vojvode kite se i peškirima.

Verovanje kaže da demoni na dan svadbe naročito vrebaju mladu. Iz tog razloga je za mladu bilo obavezno da nosi veo, pojas ili traku crvene boje kako bi se zaštitile od duhova. Nekada bi se kitili i ogledalcem, kako bi se demon uplašio svoje ružnoće kada se ugleda i pobegao.

Mlada je trebalo da ima nešto novo, plavo, tuđe i nešto staro. Na glavi su nosile venac koji ih je vizuelno odvajao od ostalih gostiju, ali zapravo je imao višestruk zadatak, kombinacijom raznovrsnih materijala, biljnog, životinjskog ili mineralnog porekla, štitio je mladu od nečistih sila i demona, a i izražavao želju za plodnošću. Sadržao je paunova pera, rese od konjskog repa, amajlije u obliku krsta i nizove perlica koje su svojim zvukom terale zle sile.

foto: preuzeto sa kurir.rs

U jutarnjim časovima, mladoženja sa svatovima kreće put mladine kuće gde ih pred kapijom, obično na nekom drvetu dočekuje okačena jabuka. Nju je postavio budući tast kao zadatak mladoženji, koji je, da bi se dokazao, mora skinuti pomoću pucanja iz puške. Nakon obaranja jabuke, svatovi mogu ući u mladino dvorište i sprovodite druge običaje. Moramo napomenuti da je ovaj običaj i danas veoma zastupljen.

Kupovina mlade – od teškog zadatka do komične tačke

foto: preuzeto sa espreso.co.rs

Jedan od najinteresantnijih običaja je svakakokupovina mlade koja često od ozbiljnog zadatka prerasta u komičnu tačku.

U prošlosti, mladoženjina porodica bila je u obavezi da sakupi veliku sumu novca i dukata koju će ponuditi mladinoj porodici, kako bi uopšte uspela da otkupi mladu, ali je taj običaj knez Aleksandar Karađorđević Zakonom iz 1846. godine zabranio.

Danas pred vratima buduće neveste, dever (mladoženjin neoženjeni brat) i mladin brat secenkaju, a potom je dever obično kupuje za neku simboličnu sumu ili drugu vrstu nadoknade. Međutim, ukoliko dever mladu ne plati dovoljno ili mladin brat iz nekog razloga ne bude zadovoljan nadoknadom, pred devera se izvodi lažna mlada, koju obično glumi muškarac ili starija ženska osoba, a sve u cilju zabavljanja prisutnih svatova.

Kada se konačno dogovore, dever i mladoženja dolaze do mlade gde dever donosi mladi cipele. On se uz nećkanje, kako joj je mala ili velika da bi dobila neki zlatnik u cipelu, konačno odlučuje da krene sa njima. Neposredno pre polaska, mlada kiti devera svečanim peškirom.

foto: preuzeto sa fb stranice Deverski peškiri

Još jedan tradicionalni običaj, koji je i dan danas zastupljen, jeste darivanja mladenaca. Roditelji mlade i mladoženje daruju novu snajku ili zeta, a prema običajima postoje određeni pokloni koji im se moraju dati. Mladini roditelji zeta daruju zlatnikom koji mu stavlja u tanjir pre nego što mladoženja počne da ruča ili u čašu sa vinom. Mladu budući svekar i svekrva daruju zlatnim nakitom.

Predanje takođe kaže da pre odlaska u crkvu mlada treba da nazdravi sa svatovima. Piće pije iz staklene čaše i baca je na pod. Ukoliko se čaša razbije rodiće muško dete, a ako se ne razbije rodiće žensko dete.

Nakon završenog običaja, mladin brat do kapije izvodi sestru gde je predaje deveru i mladoženji, a nakon čega svi zajedno kreću put crkve i opštine.

Foto: preuzeto sa kurir.rs

Na ceremoniji venčanja, kada se mladenci izjasne da pristaju da sklope brak, običaj je da mlada ili mladoženja nagaze supružnika. Ko koga prvog nagazi, taj će imati poslednju reč u kući.

Kada mladenci nakon venčanja izadju ispred crkve, običaj nalaže mladi da baci bidermajer koje sa nestrpljenjem čekaju mlade neudate devojke. Po dolasku novom domu, mlada uzima od svekrve sito u kom se nalazi sito i jabuka. Jabuku baca sebi iza leđa, a sito na krov kuće. Ukoliko se sito zadrži na krovu – i mlada će se zadržati u kući.

Zatim mladoženja prenosi mladu, sa hlebom i vinom ispod miške, u rukama preko kućnog praga. Tumladu dočekuje svekar koji joj dodaje muško dete- nakonjče koje ona tri puta okrene, podigne i poljubi, a potom i daruje. Verovalo se da se tako obezbeđuje plodnost mlade i nastavak loze po muškoj liniji.

Nakon svih obavljenih običaja veselje je počnjilo i obično trajalo do sitnih noćnih časova . Nekada je to bilo trodnevno, a danas mahom samo jedan dan u restoranu.

Lj.Marković

27.10.2023.