MANASTIR CRNA RIJEKA – VIJEKOVI HISTORIJE SKRIVENA U STIJENAMA TUTINSKOG KRAJA

Na teritoriji općine Tutin, u predjelu u kojem se smjenjuju planinski pejzaži, guste šume i duboke riječne klisure, nalazi se manastir Crna Rijeka, jedan od najprepoznatljivijih spomenika srednjovjekovne sakralne arhitekture ovog kraja. Njegov položaj, gotovo skriven među stijenama, čini ga posebnim ne samo među manastirima u Sandžaku već i na širem prostoru Srbije.
Za razliku od mnogih srednjovjekovnih manastira podizanih na prostranim zaravnima ili u riječnim dolinama, Crna Rijeka nastala je u neposrednom dodiru s prirodnim ambijentom. Manastirske građevine prilagođene su stjenovitom terenu, a njihova arhitektura svjedoči o nastojanju nekadašnjih monaha da u teško pristupačnom prostoru pronađu mjesto za molitvu, osamu i duhovni život.
Manastirska crkva posvećena je Svetom arhangelu Mihailu, mada se u pojedinim historijskim zapisima navodi da je posvećena Svetim arhangelima. Posebnu umjetničku vrijednost predstavljaju freske i ikonostas, završen 1601. godine, koji svjedoče o razvijenom vjerskom i umjetničkom životu ovog prostora tokom osmanskog perioda.
Historija čiji počeci još nisu razjašnjeni
Tačno vrijeme nastanka manastira Crna Rijeka ni danas nije pouzdano utvrđeno. Pojedini istraživači njegov nastanak vezuju za period vladavine dinastije Nemanjića, dok drugi smatraju da je podignut tokom 14. ili 15. vijeka. Postoje i pretpostavke da je manastirski kompleks nastao krajem 15. ili početkom 16. vijeka.
O njegovoj historiji, različitim tumačenjima vremena nastanka i značaju za kulturno naslijeđe Sandžaka govori za naš portal historičar Esad Rahić, predsjednik Društva historičara Sandžaka.
- „Manastir Crna Rijeka jedan je od najzanimljivijih srednjovjekovnih spomenika na teritoriji današnje općine Tutin. Ono što ga čini posebno interesantnim jeste činjenica da ni danas ne znamo pouzdano kada je nastao. Historičari su o tome iznosili različita mišljenja. Jedni njegov nastanak vezuju za vrijeme Nemanjića, drugi za 14. i 15. stoljeće, dok postoje i pretpostavke da je podignut krajem 15. ili početkom 16. stoljeća. Ono što je nesporno jeste da je Crna Rijeka stoljećima predstavljala važno mjesto vjerskog i kulturnog života ovog prostora“, objašnjava Rahić.
U historijskim izvorima manastir se povezuje i sa Svetim Joanikijem Devičkim, pravoslavnim podvižnikom za kojeg se vjeruje da je određeno vrijeme proveo u Crnoj Rijeci. Njegovo žitije sadrži podatke o osnivanju monaške zajednice, mada ni ti zapisi nisu dovoljni da se sa sigurnošću utvrdi vrijeme nastanka manastira.
Jedan od najznačajnijih događaja u njegovoj historiji zabilježen je 1687. godine, kada su u Crnu Rijeku prenesene mošti Stefana Prvovjenčanog, prvog krunisanog srpskog kralja. U manastiru su se nalazile devet godina, nakon čega su vraćene u Studenicu. Pretpostavlja se da su udaljenost manastira i njegova nepristupačnost pružale veću sigurnost za čuvanje dragocjenih relikvija.
- „Posebno je zanimljivo da je manastir imao značajnu ulogu i tokom osmanskog perioda. U njemu su prepisivane crkvene knjige, postojala je škola, a sačuvani zapisi govore o monasima, darodavcima i ljudima koji su dolazili iz različitih krajeva. Krajem 17. stoljeća u manastiru su se čak čuvale mošti Stefana Prvovjenčanog, koje su tu prenesene radi sigurnosti. To nam govori da Crna Rijeka nije bila nekakvo zaboravljeno i izolovano mjesto, već važan dio tadašnjeg vjerskog i kulturnog života“, ističe Rahić.
Manastir kao mjesto obrazovanja i čuvanja knjiga
Pored svoje vjerske uloge, Crna Rijeka je tokom pojedinih perioda predstavljala i mjesto obrazovanja i prepisivačke djelatnosti. Sačuvani zapisi govore da su početkom 18. stoljeća u manastiru prepisivane bogoslužbene knjige, među kojima se spominju minej iz 1709. i panegirik iz 1714. godine.
U vrijeme igumana Maksima Dobrojevića, tokom druge decenije 18. stoljeća, u manastiru je postojala škola. Sačuvana su čak i imena pojedinih polaznika, među kojima su bili svećenik Sava iz Vitanovca kod Kraljeva i Mijat iz Herceg Novog.
Ovi podaci pokazuju da su veze manastira s drugim krajevima bile znatno razvijenije nego što bi se moglo pretpostaviti na osnovu njegovog geografskog položaja.
Historija manastira, međutim, nije bila lišena stradanja, pa su tokom 18. vijeka zabilježeni napadi, pljačke i periodi u kojima je monaški život bio prekinut. Posebno se spominje 1763. godina, kada je, prema sačuvanim zapisima, došlo do nasilja, nakon čega je manastir izvjesno vrijeme bio napušten.
Uprkos tome, manastir je obnavljan i nastavljao je živjeti. Tokom 19. Vijeka obnovljeni su crkva, konaci i prateći objekti, a u njemu je ponovo organizovan obrazovni rad.
Tragovi zajedničkog života različitih zajednica
Posebno zanimljiv dio historije Crne Rijeke odnosi se na njene veze sa stanovništvom okolnih sela. U sačuvanim zapisima spominju se brojni darodavci koji su pomagali manastir, a među njima su bili i pripadnici muslimanskog stanovništva.
Ovaj podatak važan je za razumijevanje društvenih odnosa u Sandžaku, prostoru na kojem su vijekovima živjeli pripadnici različitih vjerskih i kulturnih zajednica.
- „Za historiju ovog kraja naročito je značajno što se među darodavcima manastira spominju i pripadnici muslimanskog stanovništva iz okolnih sela. To je jedan od onih podataka koji nam pomažu da bolje razumijemo složenost odnosa među ljudima u prošlosti. Historija Sandžaka nije historija zajednica koje su živjele potpuno odvojeno jedne od drugih. Naprotiv, postojali su različiti oblici susreta, saradnje i međusobnih veza, čak i u vremenima velikih političkih i društvenih promjena“, navodi Esad Rahić, predsjednik Društva historičara Sandžaka.
Takvi historijski tragovi podsjećaju da vjerske i kulturne razlike nisu nužno predstavljale prepreku svakodnevnim odnosima među stanovništvom. Istovremeno, sačuvani izvori govore i o sukobima, nesigurnosti i teškim periodima kroz koje je manastir prolazio.
Upravo zbog toga historiju Crne Rijeke treba posmatrati u širem društvenom kontekstu, bez pojednostavljivanja prošlosti i zanemarivanja njene složenosti.
Od srednjovjekovnog svetilišta do kulturnog turizma
Manastir Crna Rijeka danas predstavlja značajno mjesto pravoslavnog hodočašća. U njemu se čuvaju mošti Svetog Petra Koriškog, srednjovjekovnog pustinjaka, a manastirska slava Petrovdan, koja se obilježava 12. jula, tradicionalno okuplja veliki broj vjernika i posjetilaca.
Ipak, njegov značaj ne ograničava se samo na vjerski život. Neobična arhitektura, historijska slojevitost i prirodno okruženje čine Crnu Rijeku važnim potencijalom za razvoj kulturnog i vjerskog turizma na teritoriji općine Tutin.
Manastir bi mogao zauzeti značajnije mjesto u turističkoj ponudi ovog kraja, posebno kroz tematske rute koje povezuju srednjovjekovne spomenike, arheološka nalazišta, tradicionalnu arhitekturu i prirodne znamenitosti Sandžaka.
Za takav pristup neophodno je sistematsko predstavljanje kulturnog naslijeđa, uz poštovanje njegove historijske autentičnosti, vjerske namjene i potreba zaštite.
Naslijeđe koje pripada historiji čitavog kraja
Manastir Crna Rijeka jedan je od spomenika koji svjedoče o bogatstvu i raznovrsnosti kulturne historije općine Tutin. Njegova vrijednost ne ogleda se samo u starosti građevina, umjetničkom značaju fresaka ili neobičnom položaju među stijenama, već i u činjenici da je stoljećima bio dio društvenog, obrazovnog i duhovnog života ovog prostora.
- „Zato smatram da manastir Crna Rijeka treba posmatrati i izvan njegovog nesumnjivog značaja za Srpsku pravoslavnu crkvu. On je dio kulturno-historijskog naslijeđa tutinskog kraja i važan svjedok njegove višeslojne prošlosti. Takve spomenike treba istraživati, čuvati i predstavljati javnosti, jer nam upravo oni pokazuju koliko je historija prostora na kojem živimo bogatija i složenija od pojednostavljenih predstava koje o njoj često imamo“, zaključuje historičar Esad Rahić.
U vremenu kada se sve više govori o očuvanju kulturnog naslijeđa i njegovoj ulozi u lokalnom razvoju, Crna Rijeka zaslužuje pažnju ne samo kao značajno pravoslavno svetilište već i kao dragocjeni dio kulturno-historijske baštine Sandžaka.
Jer historija ovog prostora ne može se razumjeti kroz samo jednu tradiciju. Njenu posebnost čine upravo različiti kulturni, vjerski i historijski tragovi koji su ovdje ostajali tokom stoljeća.
R.Stanojević






