Isabegov hamam – pet vijekova pod kupolama Starog Pazara

Ko iz pravca Novopazarske tvrđave krene prema Staroj čaršiji, među radnjama, izlozima i svakodnevnom žurbom grada lako može proći pored građevine koja je ovdje stajala vijekovima prije gotovo svega što je danas okružuje. Iza niza zanatskih i trgovačkih radnji, u neposrednoj blizini Arap-džamije i desne obale Raške, kriju se kameni zidovi i kupole Isabegovog hamama – jednog od najstarijih sačuvanih svjedoka nastanka Novog Pazara.

Nema više pare koja se nekada dizala ispod njegovih kupola, žamora kupača, razgovora uz kahvu niti vode koja se iz mermernih kurni razlijevala po zagrijanim prostorijama. Ostali su zidovi, kupole i tragovi jednog načina života. I građevina koja, uprkos vijekovima, još čeka da ponovo postane dio živog grada.

Isabegov hamam, koji Pazarci jednostavno zovu Stari hamam, podigao je osnivač Novog Pazara Isa-beg Isaković u drugoj polovini 15. vijeka. Ne zna se pouzdano da li je izgrađen još za njegovog života, ali se u pisanim izvorima prvi put pominje 1489. godine.

To znači da se na ovom mjestu ljudi kupaju, sastaju, razgovaraju i prolaze još od vremena kada je Novi Pazar tek dobijao obrise grada.

Mjesto na koje se nije dolazilo samo zbog kupanja

Hamam u osmanskom gradu nikada nije bio samo kupatilo, već javni prostor, mjesto susreta i jedan od centara svakodnevnog života.

Novopazarski hamam bio je dvostruki – masivnim zidom podijeljen na muški i ženski dio. Ulazilo se najprije u šadrvan, prostor u kojem se čekalo i presvlačilo, a potom u kapaluk, gdje se odmaralo poslije kupanja. Sljedeći je bio mejdan, velika prostorija u kojoj se čekalo, razgovaralo i odlazilo na masažu, a tek potom halvati – prostorije namijenjene kupanju.

Ispod podova nalazio se sistem za zagrijavanje prostorija. Vatra iz ložišta zagrijavala je vazduh koji je strujao ispod prostorija, dok se topla voda cijevima razvodila kroz hamam. U kamenim kurnama miješale su se topla i hladna voda, a pod kupolama, kroz male otvore za svjetlost, stvarala se atmosfera koju danas možemo samo zamišljati.

Jedan detalj posebno govori koliko je nekadašnji Novi Pazar bio grad različitih zajednica. U jednom halvatu ženskog dijela sačuvana je ozidana kada, napravljena početkom 20. vijeka, za koju se pretpostavlja da je služila za ritualno kupanje pripadnika nekadašnje jevrejske zajednice.

Tako se u jednom objektu prepliću historije muslimanskog, jevrejskog, zanatskog i trgovačkog Novog Pazara.

Hamam koji čeka drugi život

Isabegov hamam radio je sve do tridesetih godina prošlog vijeka. A onda je polako izgubio svoju prvobitnu funkciju. Krajem šezdesetih bio je već ozbiljno ugrožen – kupole su bile oštećene, zidovi vlažni i oslabljeni, a dijelovi građevine zarasli u korov. Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu izveo je između 1969. i 1975. godine konzervatorsko-restauratorske radove, ali hamam nikada nije dobio novu, trajnu namjenu.

Danas njegove kupole i masivni zidovi stoje gotovo kao ostrvo prošlosti usred živog trgovačkog jezgra grada.

• „Hamam je pravo nepokretno kulturno blago koje, kada bi bilo obnovljeno, može postati velika turistička atrakcija“, kaže Redžep Škrijelj, historičar i jedan od zlatara u Staroj čaršiji.

Njegova rečenica možda najbolje opisuje paradoks ovog mjesta. Novi Pazar posjeduje spomenik koji bi u mnogim gradovima bio jedna od centralnih tačaka turističke ponude, a koji ovdje još čeka da njegov historijski značaj bude pretvoren u prostor dostupan građanima i posjetiocima.

Hamam je u vlasništvu Islamske zajednice, a planovi da mu se vrati nekadašnji izgled i pronađe nova namjena postoje već godinama. Turska razvojna agencija TIKA imala je u planu njegovu potpunu rekonstrukciju, zasnovanu na izvornoj dokumentaciji i očuvanju autentičnog izgleda, ali je realizacija tog projekta još u zastoju.

Još 2017. godine predstavnici turske Direkcije za zadužbine, Islamske zajednice, Grada Novog Pazara i drugih institucija potpisali su protokol o saradnji na pripremi projekta konzervacije. U međuvremenu su Grad Novi Pazar i Islamska zajednica potpisali i Memorandum o razumijevanju, potvrđujući zajedničku namjeru da se ovaj vrijedan spomenik kulturnog naslijeđa sačuva i ponovo stavi u funkciju. Ipak, uprkos planovima, inicijativama i potpisanim dokumentima, konkretni radovi još nisu započeli.

Ispod kupola je historija grada

Isabegov hamam nije važan samo zbog starosti. Njegova vrijednost prevazilazi lokalne okvire: ovakvih građevina u Srbiji ostalo je malo, a novopazarski hamam ubraja se među najstarije. Od 1983. godine ima status spomenika kulture od velikog značaja.

Njegova osnova zauzima približno 23 sa 26 metara. Iznad prostorija uzdižu se kupole različitih veličina, nekada osvijetljene kroz male šestougaone otvore. Unutra su sačuvane kamene kurne izrađene od mermera, svaka od jednog komada kamena i ukrašena različitim motivima.

Ali vrijednost hamama ne staje u metrima, kupolama i arhitektonskim terminima, već u tome što čuva priču o tome kako je grad nekada živio.

O ljudima koji su ovdje dolazili da se okupaju, ali i da se sretnu. O ženama koje su sjedile uz kahvu, zanatlijama i trgovcima iz okolne čaršije, vodi koja je stizala gradskim jazom, vatri koja je zagrijavala podove i svjetlosti koja je kroz otvore na kupolama padala kroz paru. Ali i muslimanima i Jevrejima koji su, svako prema svojim običajima, koristili isti gradski prostor.

Zato obnova Isabegovog hamama ne bi bila samo restauracija još jednog starog objekta. Bila bi to obnova jednog od mjesta na kojima se može čitati historija Novog Pazara – grada koji je nastajao oko čaršije, trgovine, susreta ljudi i različitih kultura.

Na svega nekoliko stotina metara nalaze se tvrđava, Stara čaršija, Arap-džamija i rijeka Raška. Obnovljen i otvoren za posjetioce, hamam mogao bi postati jedna od ključnih tačaka kulturne i turističke ponude Novog Pazara, ali i mjesto na kojem bi se historija grada pričala tamo gdje se ona zaista događala.

Danas kroz Staru čaršiju ponovo prolaze hiljade ljudi. Otvaraju se radnje, čuje se zveket zanatskog alata, razgovara se uz kahvu i trguje, baš kao što se na ovom prostoru činilo vijekovima. Samo hamam, jedan od najstarijih svjedoka tog života, i dalje čeka iza svojih zidova.

Poslije više od pet stotina godina, njegove kupole još stoje nad Starom čaršijom. Ali kulturno naslijeđe ne može se čuvati samo pričom o njegovoj vrijednosti, potpisanim memorandumima i planovima koji čekaju realizaciju.

Zato je vrijeme da Isabegov hamam prestane biti spomenik koji čeka. Njegova obnova nije samo pitanje turizma niti uljepšavanja stare gradske jezgre. To je pitanje odnosa Novog Pazara prema vlastitoj historiji i odgovornosti da ono što je preživjelo više od pet vijekova sačuvamo za generacije koje dolaze.

Sajma R.